elektroenergetika
ELEKTROENERGETIKA
VESTI

FIRME
BAZA EE

EE BLOG
DOGAĐAJI

FAKULTETI
KNJIGE

ČASOPISI
POSLOVI

LINKOVI
SISTEMI

ISTORIJAT




VESTI SRBIJA < PRETHODNA SLEDEĆA >

19 Jul 2007 - ekonomist
Svetislav Bulatović EFTDržava koci razvo

19 Jul 2007 - beta
Popović i Hristenko razgovarali o saradn

18 Jul 2007 - b92
Iskljucena termoelektrana Morava

16 Jul 2007 - rts
EPS UVOZI 367 MILIONA KWH STRUJE

15 Jul 2007 - danas
Investicija za devet miliona tona uglja

14 Jul 2007 - vnovosti
Struja na raspustu

11 Jul 2007 - danas
Profitiranje na niskoj ceni struje

< PRETHODNA EEEEEE SLEDEĆA >

Prikaz 5293 do 5299 od ukupno 5591 vesti Srbija



Web Analytics


19 Jul 2007 - ekonomist - Svetislav Bulatović EFTDržava koci razvo

Prošle grejne sezone, zbog blage zime, kao i većina drugih zemalja u regionu, Srbija nije morala da strepi od nedostatka elektricne energije. Ali, jasno je da se na “naklonosti neba” ne može graditi energetska strategija; štaviše manjak proizvodnih i transportnih kapaciteta već previše dugo predstavlja cinjenicu tako da je došlo krajnje vreme da se na tom planu nešto preduzme. Sagovornik Ekonomist magazina, Svetislav Bulatović, izvršni je direktor kompanije Energy Financing Team, zadužen upravo za trgovinu elektricnom energijom, što je do 2000 godine radio i u EPS-u, dakle covek koji je do tancina upoznat sa stanjem na ovom važnom, velikom i brzo rastućem tržištu.
O nestašici elektricne energije, i u Srbiji i u regionu govori se već dugo. Da li je naša država adekvatno reagovala na tu situaciju?
Svetislav Bulatović: Tržište elektricne energije u Srbiji još uvek ne postoji i mi se kao zemlja sada suocavamo sa ozbiljnijim problemima koji proizlaze iz takve situacije. Osim donošenja Zakona o energetici, naša država na žalost nije uradila ništa što bi omogućilo bilo kakvu konkurenciju u elektro-energetskom sektoru. Postavljanjem nerealno niske cene struje država u stvari nastavlja da štiti monopolsku poziciju EPS-a, pa samim tim simptomi stagnacije koji su uocljivi nisu iznenađujući. U Srbiji je, kao što znamo, poslednja elektrana izgrađena pre cetvrt veka, a potražnja za strujom raste svake godine. Naš energetski deficit se produbljuje svake godine. Uporedo sa tim, ceo region trenutno pati od nedostatka energije koji se nadomeštava skupim uvozom sa zapadnih tržišta. Srbija, dakle, srlja u energetsku zavisnost koja će naše građane dugorocno sve više koštati.
U okolnim zemljama uveliko je zapocet ciklus investicija u nove elektrane, dok se kod nas još uvek sve završava na najavama celnika državne elektroprivrede.
S. Bulatović: U Srbiji već dugi niz godina postoji kontinuitet kratkovide politike održavanja nerealno niske cene elektricne energije, tako da je uklonjen ekonomski rezon za ulaganja u nove elektrane. Da bi u Srbiju došla jedna ozbiljna energetska kompanija i uložila na stotine miliona evra mora joj se omogućiti da taj novac povrati i da ostvari nekakav profit. Na žalost sa ovakvim cenama ne mogu se pokriti ni troškovi proizvodnje. Još jedna ozbiljna prepreka investicijama je i cinjenica da državna elektroprivreda polaže prava na sve neiskorišćene rudnike i energetske resurse naše zemlje. U Srbiji su danas privatne energetske kompanije sprecene da grade elektrane pod parolom zaštite interesa državne elektroprivrede. S druge strane, EPS ne raspolaže bilo kakvim sredstvima za investicije, upravo zbog državne cenovne politike u ovoj oblasti. Iz ovog paradoksa proistice da bi smo najavljene investicije od nekoliko milijardi evra platili mi, građani, a država bi se zadužila u naše ime. Po meni takvo rešenje u opisanim okolnostima, ne samo da bi bilo pogrešno, već i opasno. Posao države nije da gradi i upravlja elektranama, već da od njih ubira prihode na ime koncesionih nadoknada i poreza. Sa tog stanovišta, državi je svejedno da li će prihode ubirati od EPS-a ili neke privatne kompanije.
Šta bi po Vama bila ispravna državna politika u datim okolnostima?
S. Bulatović: Cena struje mora postati realna, to jest tržišna. To je osnovni preduslov. Takva cena mora omogućiti EPS-u i drugim ucesnicima na tržištu ostvarivanje nekakvog profita. Ovo je veoma nepopularan potez za bilo koju vlast, ali je sada potpuno neophodan. Ne sme se dozvoliti da se pod parolom zaštite siromašnih građana omogućava dodatna zarada svima ostalima, od kafića i butika do proizvođaca gvožđa, a sve na uštrb normalnog razvoja naše energetike. To će nas na kraju, kao što vidimo, koštati više. Naravno, nikako ne treba zanemariti uticaj koji bi porast cene struje imao na najsiromašnije društvene slojeve. Država može i treba da zaštiti najsiromašnije od porasta cene struje, ali primenom daleko efikasnijih mera subvencija. Uz dovođenje cene elektricne energije na realan nivo, neophodno je i liberalizovati naš elektro-energetski sektor, tako da državna elektroprivreda dobije konkurenciju. Pored cinjenice da će konkurencija EPS uciniti boljim i efikasnijim, građani će dobiti daleko viši nivo usluga, dok će domaća privreda dobiti siguran osnov za dalji razvoj. Price o zaštiti nekakvog državnog interesa kroz održavanja potpune kontrole nad ovim sektorom su jednostavno zamajavanje. To se vidi i iz primera Rusije, na koju se cesto pozivaju zagovornici ove ideje. Ruski elektro-energetski sektor je liberalizovan na nacin koji omogućava tržišnu utakmicu, u daleko većoj meri nego naš. Na kraju, neophodno je pospešiti energetsku efikasnost na svim nivoima. Ona će u najvećoj meri proizaći iz realne cene elektricne energije, to jest iz promene odnosa građana prema trošku struje koju koriste. Cak i kada bi se odmah pronašla politicka volja za ove promene, što se uopšte ne cini izvesnim, prošlo bi barem 5-6 godina pre nego što bi smo videli njene prave efekte. Izgradnja jedne ozbiljne elektrane jednostavno zahteva toliko vremena, potrebno je izraditi niz studija o izvodljivosti, uticaja na životnu sredinu, odabrati tehnologiju, zatvoriti finansijsku konstrukciju… Pravilno vođenje energetike zahteva jasnu strategiju i planski pristup njenom sprovođenju. Da je država povukla prave poteze na vreme, sada bi smo kao zemlja mogli da budemo regionalni lider u proizvodnji elektricne energije, a EPS bi bio moćniji od, na primer, jednog CEZ-a. Ovako…
Kakve su po Vama energetske perspektive Srbije?
S. Bulatović: Što se elektricne energije tice, imajući u vidu zapocet investicije u okruženju, a pogotovu nuklearne elektrane “Belane” u Bugarskoj i “Cerna Voda” u Rumuniji, mislim da je iluzorno verovati da bi Srbija opet mogla biti znacajan izvoznik elektricne energije. Jednostavno, mislim da smo u tom pogledu propustili šansu da budemo konkurentni. Srbija bi po meni trebalo da bazira strategiju razvoja ka samoodrživosti, a rezerve u kostolackom i kolubarskom basenu su dovoljne za izgradnju novih kapaciteta koji bi pokrili domaću potražnju. Srbija inace ima veoma dobru strukturu proizvodnje elektricne energije, kombinaciju između termo i hidro potencijala. Naravno, ukoliko država nastavi sa trenutnom politikom, Srbija će postati sve veći uvoznik. Imajući u vidu trenutne okolnosti i deficit u regionu, smatram da će 2009. godina biti vrlo kriticna u pogledu snabdevanja domaćinstava a pogotovu industrije. Kad je rec o prirodnom gasu, izuzetno je važno da diversifikujemo snabdevanje, tako da nismo zavisni od samo jednog pravca. I u ovom sektoru, kao i kod elektricne energije, najvažnije je stvoriti ambijent u kome će tržište diktirati dinamiku razvoja.
Šta je glavni razlog za investicije EFT-a u termoelektranu “Stanari” u Republici Srpskoj, te da li planirate i druge slicne investicije?
S. Bulatović: Naše strateško opredeljenje je da pokrijemo oko trećinu trgovackog portfelja iz sopstvenih izvora. Mislim da je to jedni nacin na koji možemo da dugorocno obezbedimo svoju poziciju od ocekivanog dolaska velikih kompanija iz Evrope i sveta. U Stanarima smo u maju 2005. preuzeli istoimeni rudnik, gde smo zapoceli izgradnju termoelektrane kapaciteta 420 MW. Prva faza projekta je upravo završena. Studiju izvodljivosti je uradio švajcarsko-nemacki konzorcijum Collenco-Steinmuller, završena je i ekološka studija, a u septembru raspisujemo takozvani EPC tender. TE Stanari se gradi potpuno u skladu sa direktivama EU o zaštiti životne sredine, a od 2012. godine pokriće oko jednu cetvrtinu ukupne proizvodnje elektricne energije u BiH. Investicioni planovi EFT se ne završavaju sa TE Stanari. Razmatramo investicije u Rumuniji, Srbiji, Makedoniji, Grckoj, pa i Albaniji.
Zbog cega se više ne angažujete u Srbiji? Da li bi ste promenom uslova ulagali u Srbiju?
S. Bulatović: Od 2000-2001. godine, kada je naš sistem bio razoren, a uvozne potrebe EPS ogromne, mnogo je ucinjeno na sanaciji postojeće infrastrukture domaće elektroprivrede. EFT je i dalje aktivan u Srbiji, ali u daleko manjem obimu. Naša trgovina sa Srbijom u 2006. godini bila je ispod jedan odsto ukupnog obrta, dok je zbog nerealno niske cene struje koju prodaje EPS tržište takozvanih kvalifikovanih potrošaca još uvek nepostojeće. Ipak, u Beogradu nam je locirana najveća kancelarija, odakle obavljamo dispecersku i trgovacku delatnost na nivou cele grupacije.
Na šest berzi
EFT je u 2006. godini isporucio preko 14 milijardi kilovatsati elektricne energije u 17 zemalja centralne i jugoistocne Evrope. Ostvaren je ukupan promet od 610 miliona evra, od cega oko 60 odsto na tržištima EU. U ovoj godini ocekuje se obrt od 800 miliona evra. EFT svakodnevno trguje na šest međunarodnih berzi i svakog dana snabdeva preko 100 klijenata, od državnih elektroprivreda do velikih industrijskih potrošaca. Poseban pokazatelj predstavlja cinjenica da je finansiranje investicija obezbeđeno na međunarodnom tržištu kapitala, a ne kroz klasicne bankarske kredite.