elektroenergetika
ELEKTROENERGETIKA
VESTI

FIRME
BAZA EE

EE BLOG
DOGAĐAJI

FAKULTETI
KNJIGE

ČASOPISI
POSLOVI

LINKOVI
SISTEMI

ISTORIJAT




VESTI SRBIJA < PRETHODNA SLEDEĆA >

27 Sep 2007 - b92
Popović: Korigovati cenu struje

27 Sep 2007 - danas
Za projekat potrebno oko 160 miliona evr

26 Sep 2007 - ekapija
"Metalka Majur" povećala profit u 2007.

23 Sep 2007 - beta
Rusi bi ulagali u energetski sektor

23 Sep 2007 - b92
Rusima interesantna TE-TO Novi Sad

23 Sep 2007 - ekonomist
Želimo strateško partnerstvo sa EPS-om

20 Sep 2007 - beta
Tender za dve elektrane u oktobru

< PRETHODNA EEEEEE SLEDEĆA >

Prikaz 5209 do 5215 od ukupno 5591 vesti Srbija



Web Analytics


23 Sep 2007 - ekonomist - Želimo strateško partnerstvo sa EPS-om

Ceška elektroprivredna kompanija CEZ otvorila je pre nešto više od godinu dana kancelariju u Beogradu sa ciljem da spremno uđe u trku za završetak termoelektrane „Kolubara B“ i trećeg bloka TE „Nikola Tesla“. Ovi projekti, vredni ukupno oko 1,5 milijardi evra, najavljeni su kao prioritetni još pre nekoliko godina, ali do sada nisu poceli da se realizuju. CEZ je, zato, poslednjih meseci bio mnogo aktivniji u Republici Srpskoj i drugim zemljama u okruženju „gde se stvari kreću brže nego u Beogradu, a trebalo bi da je obrnuto“, kaže za Ekonomist magazin Aleksandar Obradović, generalni direktor CEZ Srbija. Prema njegovim recima, osnovna aktivnost beogradske kancelarije je zasad trgovina elektricnom energijom, ali ni to u obimu koji bi ceška kompanija želela.
Glavna misija CEZ-a u Srbiji je da postane strateški partner Elektroprivrede Srbije u završetku termoelektrane „Kolubara B“ i izgradnji novog bloka TE „Nikola Tesla“, istice Obradović. „Jasno je da je rec o veoma velikom i vrednom projektu o kojem sigurno EPS neće odlucivati sam, već Vlada Srbije. Kada će takva odluka biti doneta za sada se samo nagađa, a kao mogući rok pominje se oktobar. Može se, međutim, desiti da zbog, kako se spekuliše u javnosti, nesporazuma između vladajućih stranaka vezanih za raspodelu funkcija na celima javnih preduzeća, znaci i pitanja da li će sadašnji menadžment EPS-a ostati, tender bude ponovo odložen“, procenjuje Obradović.
U kojoj meri politika u Ceškoj utice na kadrovska rešenja i poslovanje CEZ-a?
Aleksandar Obradović: Sadašnji menadžment CEZ-a postavljen je u januaru 2004. godine, kada su na vlasti bile socijaldemokrate, odnosno levica. Nakon izbora održanih sredinom prošle godine u parlamentu je stvorena pat pozicija, tako da je Ceška nekoliko meseci bila bez vlade. Sve to vreme CEZ je normalno funkcionisao. Na kraju smo dobili novu desnicarsku vladu, što je bila promena na ceškoj politickoj sceni, ali dotadašnji menadžment u CEZ-u je, zahvaljujući postignutim rezultatima, ostao.
CEZ je, ipak, kao i EPS, državna firma. Koliko mu pomaže ta cinjenica?
A. Obradović: Tacno je da je oko dve trećine CEZ-a u vlasništvu države, ali uslovi u kojima funkcionišu CEZ i EPS se prilicno razlikuju. Ceška vlada je svojevremeno imala ideju da privatizuje CEZ, koji je bio podeljen po regionima na proizvodnju i distribuciju. Međutim, 2001. godine tadašnja vlada odlucila je da sama gradi veliku firmu. Postavljen je jak i motivisan menadžment, a tržište energetike je otvoreno. Na taj nacin omogućeno je CEZ-u da funkcioniše u konkurentskim uslovima. Kompanija danas nije u svim delovima Ceške u monopolskoj poziciji jer, na primer, tri regiona drže Nemci. S druge strane, omogućeno nam je da cene formiramo tržišno. Cena elektricne energije u Ceškoj danas je gotovo izjednacena sa okolnim tržištima. EPS, međutim, i dalje funkcioniše više kao socijalna institucija nego kao pravo preduzeće. Ko zna kakav bi danas bio EPS da je imao iste uslove kakve je imao CEZ.
Ovde se, ipak, cesto može cuti da će EPS postati regionalni lider u elektroenergetskom sektoru. Može li to da postigne s obzirom na to da su se u okruženju već pozicionirale jake kompanije?
A. Obradović: Nikad nije kasno. Mnogi su pre šest godina, kada je obustavljen tender za privatizaciju rasparcanog CEZ-a verovali da je to kraj. EPS ima dve velike prednosti. Prva je prirodni monopol na ovom tržištu i drugo, Srbija je bogata prirodnim resursima za proizvodnju elektricne energije, pre svega hidropotencijalom i lignitom. Za uspeh EPS-a, međutim, postoje i dva kljucna preduslova. Prvi je da mu se omogući da funkcioniše kao konkurentna firma, a to znaci da mu se dozvoli da se reorganizuje koliko može, bez nametnutih rešenja, i da maksimalno iskoristi svoje kapacitete. Drugo, nacin određivanja cena i raspolaganja elektricnom energijom treba da bude u rukama EPS-a, ali to nije pitanje za ovu kompaniju. Pitanje EPS-a je, zapravo, politicko pitanje šta Vlada Srbije hoće da uradi sa EPS-om.
Ocekujete li da bi odluka o projektima zbog kojih ste ovde mogla da bude negativna?
A. Obradović: Dosad nisam cuo da se neko od ovdašnjih zvanicnika izjasnio protiv tog projekta i ulaska strateškog partnera u EPS, a to me cini optimistom. Postoje, naravno, razlicite opcije kako će se EPS dalje razvijati, da li će se privatizovati ili ne, u kom obimu i kada, da li će biti podele akcija. Ali, verujem da je svima jasno da EPS nema finansijska sredstva da u izgradnju novih termoelektrana uđe sam. S druge strane, Međunarodni monetarni fond i druge finansijske institucije verovatno neće dozvoliti da se Vlada Srbije zaduži u ime EPS-a, jer ova kompanija i dalje ima za strane banke prilicno netransparentnu strukturu.
Kada se pogleda bilansna situacija, svi su svesni da u Srbiji polako nestaje elektricna energija. Procenjuje se da će ocekivani ekonomski rast, kao i nepredvidljivi klimatski uslovi uticati na sve veću potrošnju elektricne energije, a u EPS-u proizvodna tehnologija zastareva. Zato je neminovno da se grade novi proizvodni kapaciteti. Alternativa, dakle ne postoji. Osim ako Vlada Srbije ne odluci da za izgradnju novih kapaciteta, kao prioritetnih nacionalnih projekata, izdvoji novac iz budžeta, ali to je malo verovatno.
Koliko je vremena potrebno da bi se izgradila nova postrojenja?
A. Obradović: U javnosti se mogu cuti najave da je potrebno dve do tri godine, ali mislim da je za to realno potrebno cetiri do pet godina. Nije, pri tome, problem obezbediti novac, već naći slobodne dobavljace. U Evropi je teško nabaviti opremu za nove pogone. Samo u Nemackoj se, primera radi, trenutno gradi tridesetak novih termoelektrana, tako da se za kotlove i drugu opremu ceka mesecima. I CEZ je, iako velika regionalna firma, na listi cekanja kod proizvođaca opreme. U „Kolubari B“ naravno već postoji izgrađeni deo, ali to je stara tehnologija i pitanje je šta se od toga može iskoristiti.
Pod kojim uslovima je investicija od oko 1,5 milijardi evra isplativa, pogotovo ako se ima u vidu sadašnja cena elektricne energije u Srbiji?
A. Obradović: EPS je svestan da bi u zajednickom preduzeću formiranom za izgradnju termoelektrana bio manjinski partner, što je za nas prihvatljivo. Kada je o ceni struje rec, ona je veoma nepredvidiva. Nedavno je u Albaniji, recimo, prešla 100 evra za megavat-sat, jer nisu postojali proizvodni kapaciteti da odgovore na povećanu tražnju. Ako nemate sopstvenu proizvodnju elektricne energije - ugrožavate celu ekonomiju zemlje. Zatim, jedan izvor elektricne energije u regionu odsecen je zatvaranjem nuklearne elektrane u Bugarskoj. Tendencija je da će tražnja rasti, tako da će pritisci na rast cena biti sve jaci. Jedina šansa da se oni ublaže, ne samo u regionu već u celoj Evropi, je izgraditi što više proizvodnih kapaciteta. Postoje, naravno, i drugi scenariji da će, s obzirom na to da su svi krenuli u izgradnju novih kapaciteta, cene krenuti rapidno da padaju, tako da će se uvoz više isplatiti.
Ipak, veoma je rizicno osloniti se na takvu mogućnost. Da li u Srbiji cenu elektricne energije određuje tržište?
A. Obradović: Svi veći potrošaci elektricne energije u Srbiji mogli bi da je nabave izvan EPS-a. To dosad niko nije uradio, jer znaju da je cena po kojoj sada kupuju ispod tržišne. Ona ovde nije uspostavljena. Verujemo da će se Srbija razvijati i ići ka EU, što znaci da će morati da prihvati pravila tržišne ekonomije koja važe za sve sektore, pa i energetski. Investicija u izgradnju termoelektrana je dugorocna, prerašće sadašnju i mnoge druge vlade. Razumem da Vlada Srbije ne može tek tako da odobri poskupljenje elektricne energije, jer cena ovog energenta veoma utice na standard stanovništva. Gde god je država, međutim, intervenisala i subvencionisala, obicno se to vratilo mnogo nezgodnije. Kapaciteti u elektroprivredi Srbije su na izdisaju. Da je neko to rekao pre pet godina možda ljudi ne bi verovali. Ako je već sada balans između potrošnje i proizvodnje u Srbiji na granici, kroz cetiri do pet godina i novi proizvodni kapaciteti samo će pokrivati domaću potrošnju. Stvarno mislim da Srbija više nema vremena. Ovo je bitka sa vremenom.
Koliko sredstava je CEZ spreman da investira u ovaj region?
A. Obradović: CEZ već sada ima za ovaj region u narednih nekoliko godina kapacitet investicija od šest do 11 milijardi evra, što je znacajna suma. Već smo prisutni u Bugarskoj i Rumuniji, a polako ulazimo u Republiku Srpsku. Za CEZ kao investitora Srbija je veoma bitno tržište u sklopu tog regiona, ali pored „Kolubare B“ i „Nikole Tesle“ trenutno ne vidim niti jedan drugi veliki projekat koji je za nas u Srbiji prioritetan.
Nisu vam interesantna ulaganja u obnovljive izvore energije?
A. Obradović: U tom delu postoje veći problemu nego u ovom, da ga nazovem, klasicnom i potrebna je promena regulative. Kada god uđete u neki projekat gde zavisite od subvencija ili druge pomoći države, posao dolazi u pitanje. U javnosti se dosta govori o tome kako su obnovljivi izvori energija budućnosti. To je u redu, ali oni ne mogu da zamene kapacitete velikih elektrana. U Ceškoj postoji proizvodnja elektricne energije na solarni pogon, iz vetrogeneratora i malih HE. U obnovljive izvore uložili smo preko 300 miliona evra, ali ta energija je skuplja i nepredvidljivija od „klasicne“. Kada bi bila jeftinija i profitabilnija, ne bismo ni mi težili ka „Kolubari B“.
Postojale su najave da je CEZ zainteresovan za ucešće u izgradnji HE Buk Bijela. Remeti li eventualno smanjenje planiranih kapaciteta sa 500 MW (megavata) na 150 MW takve planove?
A. Obradović: Svaki projekat proizvodnje elektricne energije u ovom regionu za nas je interesantan, jer verujemo u ekonomski razvoj i rast potrošnje. Ali ponavljam, želimo da ulažemo u projekte koji mogu da budu, bez potrebe za ikakvim subvencijama, dobri regionalni projekti. Za HE Buk Bijela tek se rade analize koliko je uopšte taj projekat zanimljiv za bilo koju stranu, a treba videti i koliko su elektroprivrede Srbije, Republike Srpske i Crne Gore voljne da prime strateškog partnera. Sama cinjenica da Crna Gora u taj projekat najverovatnije neće ući stavlja na njega veliki znak pitanja, ali sacekajmo, ipak, ekspertsku analizu.
Može li strateško povezivanje elektroprivreda Srbije i Republike Srpske, o kojem se trenutno mnogo govori, da utice na planove CEZ-a vezane za ovaj region?
A. Obradović: Obe elektroprivrede su u državnom vlasništvu i njihova bliža saradnja zvuci logicno, jer se stvara mogućnost da bolje funkcionišu. To nema nikakvog direktnog uticaja na nas. Sa Elektroprivredom Republike Srpske imamo zaista dobar partnerski odnos, što može da nam bude preporuka i za odnose sa EPS-om.
Oštećeni
obzirom na to da na tržištu Srbije posluje kao domaća firma CEZ se suocava sa problemom povraćaja PDV-a, narocito za elektricnu energiju koju proda na Kosovu. Prilikom uvoza elektricne energije, naime, kompanija je obavezna da plati PDV, ali joj se ovaj porez vraća kada je izveze. „Za razliku od drugih proizvoda koji imaju regulisanu prodaju na Kosovu, sa strujom to nije slucaj, izuzev ako je ne prodaje EPS. Drugi trgovci plaćaju PDV pri ulazu u Srbiju, a struju na Kosovu prodaju bez PDV-a. Budući da carina tretira ovu prodaju kao u okviru Srbije ostajemo kratki za ceo iznos PDV-a, odnosno finansiramo državu“, kažu u CEZ Srbija.
Osvajanje Balkana
Grupacija CEZ ostvarila je u prvoj polovini 2007. godine konsolidovani cisti profit od oko 760 miliona evra, što je za 26,8 odsto više nego u istom periodu prošle godine. U ukupnoj neto zaradi inostrane elektrane i distributeri koje je CEZ privatizovao ili kupio u Poljskoj, Rumuniji i Bugarskoj imaju udeo od oko 13 odsto. Najveći posao koji je CEZ ugovorio na Balkanu ove godine je izgradnja termoelektrane Gacko, vredna oko 1,4 milijarde evra. Ceška kompanija nedavno je Elektroprivredi Crne Gore uputila pismo o namerama da postane strateški partner ovog preduzeća. Ucesnik je tendera za gradnju brane i HE Boškov most u Makedoniji. Najavljenim strateškim povezivanjem sa mađarskom naftnom kompanijom MOL dodatno će ojacati svoju poziciju na evropskim tržištu.