elektroenergetika
ELEKTROENERGETIKA
VESTI

FIRME
BAZA EE

EE BLOG
DOGAĐAJI

FAKULTETI
KNJIGE

ČASOPISI
POSLOVI

LINKOVI
SISTEMI

ISTORIJAT




VESTI SRBIJA < PRETHODNA SLEDEĆA >

17 Okt 2007 - vnovosti
Skuplja struja dogodine

16 Okt 2007 - eps
Nemamo tržište imamo preletace

16 Okt 2007 - blic
Amerikanci hoće da investiraju u naša en

15 Okt 2007 - politika
Elektroprivreda Srbije prelazi preko Dri

15 Okt 2007 - gjavnosti
Slovenci odredili kako ćemo trgovati st

14 Okt 2007 - vnovosti
Skok potrošnje struje

13 Okt 2007 - blic
Država koci gradnju mini elektrana

< PRETHODNA EEEEEE SLEDEĆA >

Prikaz 5188 do 5194 od ukupno 5591 vesti Srbija



Web Analytics


16 Okt 2007 - eps - Nemamo tržište imamo preletace

Elektroprivreda Srbije ceka na konkurenciju na domaćem tržištu spremna da se upusti u tržišnu borbu za svakog svog kupca. O trgovcima koje je nametnuo zakon, ulozi Agencije za energetiku, cudnim licencama...
Uprkos tome što u regionu nema do voljno elektricne energije i što njena cena raste, EPS i dalje uspešno upravlja svim rizicima urednog snabdevanja ta rifnih kupaca u Srbiji. Ovo je za naš list rekao Dragan Vlaisavljević, direk tor Direkcije EPSa za trgovinu elekt ricnom energijom, odgovarajući na pi tanje da li EPSu može da se dogodi da se suoci s većim teškoćama od letošnjih u obezbeđenju dovoljnih kolicina elekt ricne energije za potrebe zimske potro šnje. On je naglasio da teškoća i nepoz nanica u upravljanju velikim tehnickim sistemima, kao što je EPSov, uvek ima, ali da sva umešnost i jeste u tome da se brod provede kroz sve scile i haridbe, a da se ne nasuce ili razbije. – Mi smo u EPSu već pokazali da mo žemo da se izborimo s raznim teškoća ma, sušom i žegom, većom potrošnjom od planirane i nabavkom kada je ponuda mala, pa i da ne dozvolimo da nas trgov ci ucenjuju – dodao je Vlaisavljević.
Upravljamo rizicima
Podsetivši da je alfa i omega pla niranja to što EPS mora da snabdeva ta rifne kupce u Srbiji, on je naveo pet os novnih rizika koji prate uravnoteženje ne samo na bilansnom nivou, nego i ono kada potrošnja znatno probije bilan siranu, a hidrologija podbaci, kao što se letos dogodilo. Prvi rizik dolazi iz cinjenice da je oko cetiri milijarde ki lovatsati hidroproizvodnje godišnje u direktnoj zavisnosti od hidroloških prilika, drugi je da sa svakim stepenom Celzijusovim ispod nule potrošnja na dnevnom nivou skoci za dva miliona ki lovatsati, a treći pouzdanost tehnickog dela elektroenergetskog sistema, pre svega termoelektrana, u segmentu koji zavisi od faktora „covek“, a koji je vrlo teško šablonizovati. Četvrti je ras položivost energije u regionu, a peti dostupnost kapaciteta prekogranicnog prenosnog sistema. – U septembru dogodila nam se sreća koju nismo mogli ni da sanjamo. Sre dinom tog meseca Dunavom je odjednom nadošlo toliko vode da je HE „Đerdap“ mogao da „ispegla“ sve minuse u našoj proizvodnji tog meseca. Takav dotok Du nava u septembru nije zabeležen u pro teklih 80 godina. Odjednom smo imali dodatnih 400 megavata u bandu. Istina, mi smo u oktobar ušli sa 370 miliona kilovatsati manje energetskog sadržaja u jezerima HE nego što je bilansirano, ali, zahvaljujući ovoj vodi na Dunavu i merama koje smo od proletos preduzi mali za uvećanu proizvodnju uglja, EPS je osigurao uslove za uravnoteženo iz vršenje bilansa predstojeće zime. Na ravno, tu racunam i ugovoreni uvoz 567 miliona kilovatsati za zimski period, kao i potencijalni dodatni uvoz koji će se naknadno ugovarati u zavisnosti od elektroenergetske situacije – rekao je Vlaisavljević i ponovo naglasio da ri zik u celini postoji, ali da tim rizikom može da se upravlja.
O birokratiji i tržištu
Nezaobilazno pitanje u ovom raz govoru bilo je u vezi sa odijumom koji je trgovina elektricnom energijom do bila u domaćoj javnosti. Na jednoj stra ni tvrdi se da, kupujući od posrednika, EPS navodi vodu na profit trgovaca elektricnom energijom, a na drugoj da, u najmanju ruku, neko pogrešno tumaci odredbe Zakona o javnim nabavkama. U vezi sa zaradom trgovaca, Vlaisavlje vić je kratko odgovorio: – Da mi zaista radimo na dobrobit trgovaca, onda bismo već sada ugovorili nabavku svih 1,11 milijardi kilovatsati, koliko je elektroenergetskim bilansom viđeno da je potrebno da se uveze za peri od septembar 2006–decembar 2007, a ne pomenutih 567 miliona kWh, pa nas uop šte ne bi glava bolela oko toga kolika će biti potrošnja i da li ćemo moći da izvucemo maksimum iz sopstvenih proiz vodnih kapaciteta u hidroelektranama. Povodom nedoumica sa Zakonom o jav nim nabavkama, Vlaisavljević je objas nio da ni odgovor koji je stigao EPSu iz Ministarstva finansija nije „otkocio“ sve mogućnosti u trgovini elektricnom energijom za tarifne kupce. – Na osnovu ovog tumacenja, može da se kaže da teoretski postoji mogućnost da EPS ucestvuje na tenderima proizvođaca elektricne energije, ali prakticno te mogućnosti nema. Bio je tender Elektro privrede Republike Srpske sa rokom za prijavu od sedam dana, a pored ostalih, ucestvovale su i elektroprivrede Crne Gore i Hrvatske, koje takođe imaju zakone o javnim nabavkama usklađene sa evro pskim direktivama. Prema tumacenju našeg Ministarstva finansija, EPS je trebalo, kada je tender raspisan, da tra ži od Ministarstva rudarstva i ener getike saglasnost za ucešće ukoliko je prodaja „pod povoljnim uslovima“. Šta znaci ovo „pod povoljnim uslovima“? Cenu megavatsata na tenderu niko unap red ne objavljuje, ona se postiže u nadme tanju. Ko može da zna pre tog nadmetanja po kojoj će se ceni elektricna energija prodati? Prema tome, ovo ogranicenje s traženjem saglasnosti fakticki one mogućuje EPSu da elektricnu energiju kupuje od onih koji je proizvode. Da objasnim, tu je rec o kupovini za potrebe tarifnih kupaca u Srbiji. Dakle, mi ne možemo da kupimo elektricnu energiju od drugih proizvođaca i da njome snab demo svoje, domaće kupce. Možemo, među tim, da kupimo, pa da je prodamo nekom trećem licu, što nam omogućuje licenca za rad na tržištu – kaže Vlaisavljević i dodaje da se na tendere EPSa za nabav ku elektricne energije uglavnom javljaju trgovci, te da je neizbežno da se od njih i kupuju nedostajuće kolicine. Na opasku novinara da javnost teško može da razume da je u demokratizaciji tržišta Srbija otvorila prostor za dvadesetak trgovaca elektricnom ener gijom, a da je sputala sopstveno, držav no preduzeće, te da će se pre pomisliti da se EPS tu nije snašao, Vlaisavljević je bio izricit: – Nije tacno da se EPS ne snalazi u regulacionim promenama. Vlada drži najnižu cenu kilovatsata u regionu, štiteći standard građana (neselektiv no subvencionišući kupce) i konku rentnost industrije (koja je sada mahom u privatnim rukama). Agencija, pak, nije politikom licenciranja, odnosno raz dvajanjem licence za trgovinu u svrhu tranzitiranja i licence za ucešće na domaćem tržištu podstakla razvoj do maćeg tržišta, nego je dajući samo jednu vrstu licenci omogućila da svi ucesni ci na isti nacin koriste prenosnu mre žu. Tako, nijedan trgovac sa postojećom licencom nema nikakvu obavezu da snab deva ijednog potrošaca u Srbiji niti da proizvodi elektricnu energiju radi snabdevanja bilo kog potrošaca u Srbiji, i oni to, naravno, neće ni da cine pod ovakvim cenovnim uslovima. Niti bi ijedan potrošac hteo da kupi elektricnu energiju od trgovca. Zašto bi to cinio kad ga EPS snabdeva, kvalitetno i uredno, po ceni gotovo upola manjoj od tržišne u regionu jugoistocne Evrope. Posledica toga je da ne postoji srpsko tržište elek tricne energije, već samo tranzit, odnos no tržište korišćenja prekogranicnih prenosnih kapaciteta. Trgovci su samo preletaci, koji nikada ne sleću na našu mrežu nižih naponskih nivoa, a Elek tromreža Srbije je samo kontrolor tog njihovog leta. Oni kupe elektricnu ener giju od partnera u jednoj državi, prenesu je na visokom naponu do kupca na nekom drugom prekogranicnom dalekovodu u drugu državu i nikakve obaveze nemaju prema srpskim potrošacima. To nisu mali tranziti. Prošle godine je tranzi tirano oko osam milijardi kilovatsati. Od tog tranzita EMS je zaradio 25 mili ona evra, a u ukupnim tim kolicinama energije bilo je samo deset odsto EPSove nabavke ili prodaje. Trgovci kupuju jed ni od drugih, preprodaju jedni drugima unutar Srbije i pri tom koriste srpske prenosne kapacitete, s tim što, ako nema zagušenja na prekogranicnim dalekovo dima, za to korišćenje ne plaćaju ništa, dok JP EPS za svaki svoj kilovatsat ured no plaća prenos do tarifnih kupaca, od svojih proizvođaca do svojih distribute ra – objasnio je Vlaisavljević, istakavši da ovakav koncept rada neće omogućiti razvoj tržišta elektricne energije Re publike Srbije.
EPS ne ćuti
– Prema tome – istakao je on – u svom tom deregulativnom nesnalaženju dru gih EPS se sasvim dobro snalazi i na stoji da radi još bolje. Pokušavamo da što je moguće više smanjimo izdatke za uvoz elektricne energije, jer u na rednih sedam godina, dok se ne izgradi „Kolubara B“ ili TENT B3, moraćemo za uvoz da izdvojimo pola milijarde evra. Zašto ne bismo uštedeli barem 50 mi liona evra? A potrebno je samo da se pogleda kako su ovaj domen regulisali naši susedi. U krajnjem, ne mora ni to. Dovoljno je primeniti Ugovor o ener getskoj zajednici jugoistocne Evrope, koji je Srbija ratifikovala. Na pitanje da li se, uprkos nepo bitnoj cinjenici da zakonodavac nije sveznajući, EPS snebivao da ranije ukaže na nedostatke u Zakonu o javnim nabavka ma, što se u javnosti tumaci kao ćutanje EPSa, Vlaisavljević je odgovorio da je Direkcija EPSa za trgovinu formirana u aprilu prošle godine, a da je već u de cembru, posle temeljnih analiza zakon skih akata, koje su obavljene zajedno sa domaćim strucnim konsultantom JP EPS za javne nabavke (TCG), upućeno pismo Republickom ministarstvu finansija. On kaže da je letos traženo dodatno tumacenje Zakona o javnim nabavkama, a krajem septembra iz EPSa je otišlo de setak stranica primedbi i sugestija na nacrt novog zakona. – Dakle, EPS niti je ćutao, niti se snebivao. Mi smo ljude iz ministarstava molili da dođu i da im na primerima po kažemo kakvi su nedostaci u zakonskim odredbama. Oni nama, recimo, ne doz voljavaju da po istom pozivu ugovaramo uvoz u više partija. Tumace nabavku kilo vatsata kao ležaja za turbinu, na primer. Ležaj može da bude razlicitih perfor mansi, u zavisnosti od proizvođaca, ali kilovatsat je uvek istog kvaliteta, ko god da ga prodaje. Zbog takvog tumacenja, mi ne možemo da uparimo cenu i kolicinu da bismo dobili zbir po najnižoj ceni. Ako tražimo, na primer, 100 megavata u bandu, možemo da kupimo samo ako neko nudi tu ukupnu kolicinu. No, ako se javi više ponuđaca sa manjim kolicinama, nije nam dozvoljeno da, po istom pozivu, kupujemo te manje kolicine, pa da zbirno bude 100 megavata, a da se ukupni trošak kupovine minimizuje, tj., optimizuje – ka zao je Vlaisavljević. Isticući da se EPS zalaže da se trgovina elektricnom energijom za potrebe tarifnih kupaca reguliše zakonom i da bude otvorena i transpa rentna, Vlaisavljević je izneo stav da bi u novom zakonu o javnim nabavkama ovu trgovinu trebalo regulisati po sebnim odeljkom. Kaže, kilovatsat jes te roba, ali specificna. Specificni su i uslovi trgovanja. – Tu je i nedostatak sa licencama. Na žalost, kao što sam već pomenuo, Agen cija za energetiku Republike Srbije nije prepoznala dve licence za ucešće na tržištu, kao što je to ucinjeno u nekim drugim zemljama u regionu. Ovde samo EPS ima dve licence: za snabdevanje ta rifnih potrošaca i za rad na tržištu. Svi ostali imaju samo ovu drugu, koja im omogućuje da se bave iskljucivo tranzi tom energije, bez ikakve obaveze da do prinose razvoju srpskog tržišta elek tricne energije, a samim tim i da sticu pravo rada na budućem organizovanom tržištu elektricne energije u Republi ci Srbiji, koje JP EMS treba da pocne da formira. To je ono što, pre svega, treba promeniti – smatra Vlaisavljević.