elektroenergetika
ELEKTROENERGETIKA
VESTI

FIRME
BAZA EE

EE BLOG
DOGAĐAJI

FAKULTETI
KNJIGE

ČASOPISI
POSLOVI

LINKOVI
SISTEMI

ISTORIJAT




VESTI SRBIJA < PRETHODNA SLEDEĆA >

20 Nov 2007 - kWh
Nove dažbine dižu cenu

19 Nov 2007 - gjavnosti
Prvo ugalj, pa atomi

19 Nov 2007 - b92
Popović ceka mišljenje Agencije

19 Nov 2007 - b92
Energija iz obnovljivih izvora

17 Nov 2007 - gjavnosti
Za dve HE 300 miliona evra

17 Nov 2007 - vnovosti
Struju meri vlada

15 Nov 2007 - blic
Sta dobija Srbija sa NE?

< PRETHODNA EEEEEE SLEDEĆA >

Prikaz 5146 do 5152 od ukupno 5591 vesti Srbija



Web Analytics


19 Nov 2007 - gjavnosti - Prvo ugalj, pa atomi

Nuklearke nisu izbor već neminovnost, tvrde strucnjaci koji smatraju i da će bez njih struja u budućnosti morati da bude mnogo skuplja nego danas. Iako nema svoju atomsku centralu, naša zemlja je prakticno opasana njima u okolnim državama
Ako bi u nuklearkama blizu gradova Pakš ili Kozloduj došlo do nesreće, slicnim onoj u Cernobilju 1986. godine, posledice u Srbiji bile bi slicne onim u okolnim gradovima ovog ukrajinskog grada - katastrofalne. U pogledu opasnosti, dakle, naša zemlja kao da već ima nuklearku, no valja se nadati da je potpredsednik vlade Božidar Đelić imao nešto drugo na umu kada je rekao da bi trebalo razmišljati o ukidanju zabrane gradnje nuklearki, uvedene 1989. godine.
Ipak, dilema graditi nuklearne elektrane ili ne je, verovatno, pogrešno postavljena. Kada se ta energija pominje u modernom svetu, razmišlja se krajnje racionalno: kako da se obezbedi dovoljno energije za budućnost. Da li su naša javnost i politicka elita spremni da odgovore na pitanje? Za pocetak trebalo bi se, možda, zapitati kako to da je zemlja koja jedina u svetu zna šta znaci nuklearna katastrofa treća po broju nuklearki u svetu.
Tri prednosti
Koliko je nebitna dilema nuklearke ili ne govori podatak da u precniku od 100 kilometara od Srbije radi deset, a u precniku od 400 kilometara 20 nukleranih elektrana. „Pakš„ je na Dunavu, u blizini srpsko-mađarske granice. „Kozloduj“ je na istoj reci i udaljenosti istocno od granice sa Bugarskom, „Cerna voda“ istocno od Bukurešta, a „Krško“ na hrvatsko-slovenackoj granici.
Nuklearki ima i u Mađarskoj, Slovackoj, ali i u Finskoj i Švedskoj, zemljama koje su poput Srbije uvele moratorijum na gradnju nuklearki.
- Nuklearna energije ima tri prednosti - najjeftinija je, izaziva najmanje ekoloških problema i ima najviše sirovina- kaže Krunoslav Subotić, sa Instituta za nuklearne nauke u Vinci. U 30 država u svetu postoji ukupno 439 nuklearna reaktora (SAD 104, Francuska 59, Japan 55, Rusija 31), a trenutno se grade još 32 u 12 država, od cega, interesantno, u Bugarskoj i Ukrajini po dve. S obzirom na ove podatke može se videti, kaže Subotić, da je ova vrsta energije prisutna u svetu i da je njena upotreba zapravo odgovor na pitanje da li je neka država moderna ili ne. Pitanje je, ipak, kompleksno, pa o njemu svi treba da razmišljaju: politicari, ekonomisti, privrednici, građani, a naravno i strucnjaci.
Koliko je Srbija energetski bogata zemlja ? Prema Strategiji razvoja energetike do 2015. godine kao glavni potencijali prepoznati su ugalj, hidroenergija, energetska efikasnost, obnovljivi izvori energije - vetar, sunce, biomasa, male hidroelektrane, gas. Elektroprivreda Srbije je pripremila tender za gradnju dve elektrane na ugalj, snage po oko 700 megavata, sprema projekat modernizacije termoelektrane-toplane Novi Sad, zapocinje saradnju sa Republikom Srpskom na iskorišćavanju potencijala Drine, planira proširenje nekoliko postojećih hidroelektrana, kao i gradnju više malih hidroelektrana. U pripremi su i modaliteti za podsticanje korišćenja obnovljivih izvora energije, gradnja dve elektrane na ugalj manje snage, dok planovi o podizanju elektrana na gas zavise od saradnje s ruskim kompanijama. Takođe, radi se i na energetskoj efikasnosti, a pominjani potpredsednik Đelić najavio je i donošenje strategije o tome.
Slobodan Ružić, direktor konsultantske kuće Enerdži sejving grup i bivši zamenik ministra energetike u vreme Kori Udovicki, kaže da možemo i bez nuklearki, ali i da će naša zemlja energiju, cija potrošnja stalno raste sa većim privrednim razvojem, u tom slucaju plaćati - mnogo skuplje.
STRUJA NAJJEFTINIJA, GRADNJA NAJSKUPLJA
Na pitanje koliko bi gradnja nuklearke mogla da traje Subotić kaže da ako ima politicke volje sve može da traje relativno kratko. Ipak, prema nekim procenama, gradnja traje od pet do deset godina. Subotić dodaje da pritom valja osvežiti domaće kadrove jer je uvođenjem zabrane gradnje nuklearke gotovo prestalo njihovo školovanje, što nas sutra može skupo koštati jer bez strucnjaka sve ide teže. Prema podacima IAEA kilovatsat iz nuklearke košta 1,72 evrocenta, iz elektrane na ugalj 2,21 cent i na gas 7,51 cent. Ali, za gradnju jednog megavata nuklearke neophodno je dva miliona dolara - za blok od 1.000 megavata - dve milijarde dolara, za megavat termoelektrane - 1,5 miliona i za megavat gasne elektrane svega 800 hiljada dolara. Cena gradnje nuklearki je brže rasla zbog bezbednosti.
IAEA: GRADITE NUKLEARKE
Međunarodna agencija za energetiku (IAEA) pozvala je pre nekoliko meseci vlade svih zemalja sveta da ubrzaju i prošire gradnju nuklearnih centrala. To je prvi apel ove vrste u istoriji ove međunarodne organizacije, dugoj 32 godine. „Treba da se odlucimo koliko sutra - ako hoćemo da ucinimo nešto pre nego što stignemo do tacke na kojoj više ne možemo zaustaviti klimatske promene, ni ubuduće obezbediti dovoljne kolicine energije“, izjavio je, glavni ekonomista IAEA, Fatih Birol. Vlade, prema njegovim recima, moraju uveriti građane da je atomska energija bezbedni i jedini racionalni izlaz. Komisija EU objavila je prošle godine izveštaj koji predlaže da se EU u budućnosti orijentiše na atomske centrale ne samo zato što one „najmanje zagađuju okolinu“ već i zato što omogućavaju nezavisnost od isporuka gasa iz Rusije i nafte sa Bliskog Istoka. Komisija kaže da je cilj da EU do 2020. godine troši 20 odsto energije iz nuklearnih izvora, što je rast od oko pet odsto.
Da nam je uglja sa Kosmeta
- Naš osnovni potencijal za proizvodnju elektricne energije je ugalj, zalihe u Kolubarskom i Kostolackom basenu, ali i u nekim rudnicima podzemne eksploatacije u negotinskoj krajini, Raškoj. I sa njim situacija nije ružicasta, mada se drugacije prica. Bez rezervi na Kosmetu Srbija ima ove sirovine za narednih 40 godina uz umeren privredni rast, ali pod uslovom da izgradi jednu veću elektranu, da pravi nove elektrane koje bi zamenile postojeće, i da iskoristi sve resurse koje ima u oblasti obnovljivih izvora energije. Osim uglja veliki potencijal je povećanje energetske efikasnosti, odnosno manja potrošnja energije jer je danas rasipamo, ali ćemo do tih efekata doći uz veliki napor da se ljudi u to ubede. Tu je naravno i hidroenergija. Ovi resursi su ograniceni, kao i energija koja se može dobiti iz vetra, biomase ili sunceve svetlosti. Elektrane na gas jesu jedno od rešenja ali ovaj energent je uvozni, a i cena je dosta visoka i prati cenu nafte. Kada se podvuce crta za cetrdesetak godina, ako ne pronađemo neko rešenje, preti nam ozbiljna energetska kriza - energije nećemo imati, uvozićemo je po visokim cenama, ako i budemo imali od koga da je kupimo - smatra Ružić.
Bio bih najsrećniji, dodaje on, kada bih mogao da kažem možemo bez nuklearki i da imamo uglja na Kosmetu, ali u ovakvoj situaciji energiju iz atoma ne treba apriori odbacivati. Gradnju nuklearki što više treba odložiti iskorišćavanjem resursa koje imamo, mada o tome treba povesti ozbiljnu raspravu i biti spreman i za takvu odluku ako hoćemo da budemo odgovorni prema budućim pokolenjima.
Posle incidenta na ostrvu „Tri milje“ u SAD i Cernobilja dosta zemalja je prekinulo gradnju nuklearki i odredilo datum do kog će ih zatvoriti. Druge su dobile potvrdu za zabranu koju primenjuju godinama, dok su treće imale ozbiljnih problema ali su ipak nastavile sa korišćenjem ove vrste energije. Poslednjih godina je razvoj tehnologije, porast cena fosilnih goriva - nafte, gasa i uglja - kao i sve veća opasnost od efekata staklene bašte zbog ugljen-dioksida naterao sve države u svetu da nuklearnu energiju iznova uzmu za ozbiljno.
Tako Italija, Španija, Poljska, Australija, Argentina i Turska razmišljaju o ukidanju moratorijuma na gradnju. Amerika posle 30 godina gradi novi reaktor, dok Slovacka, Rumunija, Bugarska, Tajland, Malezija, Indonezija, Mađarska, Japan, Kina, Rusija i Indija, planiraju ili su pred pocetkom gradnje. Nemacka i Belgija takođe ozbiljno preispituje raniju nameru da 2020. zatvore - sve nuklearke. Cinjenica je, pri tom, da se danas u svetu gradi oko 567 elektrana koje će proizvoditi nuklearnu energiju. Takođe, i da zbog teroristickih pretnji vodeće države sveta drže pod kontrolom ovu tehnologiju, kao i skladištenje otpada, što povećava sigurnost gradnje i upravljanja ovom vrstom postrojenja.
Krunoslav Subotić navodi da je ocigledno da radi zadovoljenja potreba treba planirati slojeviti razvoj energetskih potencijala jer zemlja u razvoju poput Srbije ne može sebi dopustiti da koristi na primer skupu energiju, koja se dobija iz obnovljivih izvora - sunca, vetra, biomase. On kaže, takođe, da treba koristiti sopstvene resurse, a paralelno poceti i sa prihvatanjem tehnologija na osnovu gasnih i nuklearnih reaktora.
Izazov, a ne bauk
- U podrucju nuklearne energije treba usaglasiti ekonomske, tehnicke i socijalne preduslove za njenu implementaciju i pristupiti nekom od konzorcijuma u svetu koji razvija nuklearne reaktore treće i cetvrte generacije i sistem mera i postupaka za njihovu bezbednu primenu uz ucešće domaće industrije. Iako naša privreda nema ovu tehnologiju oko 80 odsto opreme za eventualnu nuklearku moglo bi da bude napravljeno u Srbiji cime bi se podigao i kvalitet domaće privrede - kaže Subotić i naglašava da nuklearna energija ne bi trebalo da bude bauk za Srbiju ako nije za toliko zemalja, već izazov za celu državu.
Srbija se, međutim, za svoju energetsku budućnost ocito sprema na veoma traljav nacin. Uprkos tome što su pripremljeni tenderi za gradnju dve elektrane na ugalj naš EPS, recimo, već više od godinu dana ceka na saglasnost države, dok se skoro ništa ne radi na polju energetske efikasnosti i korišćenja obnovljivih izvora energije. A ako se sa ovim (lakim) odlukama toliko kasni, šta će tek biti kada bude trebalo da se odluci o tako krupnoj stvari, kao što je korišćenje nuklearne energije. Ozbiljna rasprava o toj vrućoj temi mogla bi da zapocne već 2010. kad će nam nedostajati oko 2,3 milijarde kilovata, ako ne izgradimo nijednu od većih elektrana. To je u suštini već neizvodljivo jer gradnja elektrane traje od pet do sedam godina, pa bi građani već sada mogli da pocnu da štede novac za plaćanje struje koja će po svemu sudeći uskoro koštati najmanje duplo više nego što sada košta.