elektroenergetika
ELEKTROENERGETIKA
VESTI

FIRME
BAZA EE

EE BLOG
DOGAĐAJI

FAKULTETI
KNJIGE

ČASOPISI
POSLOVI

LINKOVI
SISTEMI

ISTORIJAT




VESTI SRBIJA < PRETHODNA SLEDEĆA >

20 Nov 2007 - kWh
Nove dažbine dižu cenu

19 Nov 2007 - gjavnosti
Prvo ugalj, pa atomi

19 Nov 2007 - b92
Popović ceka mišljenje Agencije

19 Nov 2007 - b92
Energija iz obnovljivih izvora

17 Nov 2007 - gjavnosti
Za dve HE 300 miliona evra

17 Nov 2007 - vnovosti
Struju meri vlada

15 Nov 2007 - blic
Sta dobija Srbija sa NE?

< PRETHODNA EEEEEE SLEDEĆA >

Prikaz 5146 do 5152 od ukupno 5591 vesti Srbija



Web Analytics


15 Nov 2007 - blic - Sta dobija Srbija sa NE?

Srbija bi izgradnjom nuklearne elektrane dobila jeftinu struju, ali i rizik od katastrofe i muke oko skladištenja otpada, a suštinski bi postala samo još jedna od zemalja koje za SAD odrađuju prljav posao, tvrdi Dejan Dimov, ekolog i koautor Zakona o zabrani izgradnje nuklearnih centrala, koji je SFRJ donela 1989. godine.
Nakon predloga potpredsednika Vlade Božidara Đelića da se preispita moratorijum koji zabranjuje gradnju nuklearki u Srbiji, mistar rudarstva i energetike Aleksandar Popović izjavio je za „Blic“ da gradnje nuklearnih elektrana u Srbiji neće biti. - Đelićeva izjava je pogrešno protumacena jer je on rekao da moratorijum treba preispitati, a ne ukinuti. Nikada nismo pricali o gradnji ovih elektrana niti se bilo ko interesovao za njihovu izgradnju u Srbiji - rekao je Popović.
Svejedno, price o nuklearnoj elektrani u Srbiji nisu nove, to je tema razgovora i u Hrvatskoj i i mnogim okolnim zemljama. Dimov smatra da je u pitanju iskljucivo americki interes.
Primere vidi u Ceškoj, Mađarskoj, Rumuniji, Bugarskoj, Albaniji, Egiptu, Siriji... - I to sve zbog oružja, a nikako zbog struje - tvrdi Dimov.
Upravo zato Dimov je i više nego ubeđen da bi se krediti za nuklearku lako obezbedili. Tvrdi da je to jasno kada se sagleda kako su izgledale do sada poznate konstrukcije finansiranja ovih centrala. Navodi da je 95 odsto opreme iz uvoza iz zemalja koje zapošljavaju ponovo svoju nuklearnu industriju.
- Izgradnja traje bar 10 godina. Otplata se obavlja po sistemu da 82 odsto izvoza od proizvodnje nuklearki ide u inostranstvo, onome koga izabere finansijer, a 18 odsto ostaje domaćinu nuklearke. I tako sledećih 20 godina. Radni vek nuklearke je 30 godina. Demontaža podrazumeva da najopasniji, radioaktivni otpad ostane u Srbiji - kaže Dejan Dimov.
- Iskorišćene gorivne šipke, kad se potroše, moraju da se vrate onome ko ih je prodao, kako bi iz njih izvukao potrebne izotope za atomsko oružje, a onda bi ih Srbija morala primiti nazad i skladištiti na svojoj zemlji - kaže Dimov.
On svoj stav bazira i na cinjenici da je americki „Vestinghaus“ za sve poslove izgradnje nuklearki u trećem svetu, morao pred kongresnom komisijom Senata da opravdava sredstva data za korupciju pojedinih ljudi u vladama zemalja gde su gradili nuklearke.
Cemu nuklearka u Srbiji?
Amerika je posle incidenta na ostrvu Tri milje 1979. godine, obustavila svaku izgradnju cak i zapocetih nuklearki, a do danas nije izgradila nove. Ona je, s druge strane spremna, kao i ostale zemlje koje prave nuklearke, da drugima odobri kredit za takvu nemenu. Pa kad bi se Srbija i prikljucila ovoj grupi zemalja, postavlja se pitanje gde bi Srbija skladištila radioaktivni otpad.
Jednostavno, niko još nije dao rešenje za skladištenje a da se okolina trajno ne uništi. O nesrećama i razmerama tragedije sve su rekli Rusi koji su priznali da je Cernobilj odneo 1.200.000 ljudi. Sagledavajući ova upozorenja, nemacka vlada i Udruženje industrijalaca odlucili su da 2025. godine zatvore i poslednju nuklearku. Danska i Švedska su takođe donele odluku o zatvaranju svojih nuklearki do 2015. godine. Jožef Comor, naucni savetnik iz Vince, koji je ucestvovao u realizaciji državng projektu bivše SFRJ o izgradnji nuklearke, moratorijum smatra nazadnim. On tvrdi da je Srbija podjednako ugrožena od susednih nuklearnih elektrana u Mađarskoj, Rumuniji i Bugarskoj kao i kada bi imala nuklearku u centru Beograda. Zato ne vidi problem zašto Srbija ne bi imala sopstvenu elektranu i uocava ogromnu dobit, koja je svojevremeno pravdala i veliki državni projekt bivše SFRJ, koji je osamdesetih godina izradio Institut u Vinci sa „Energoinvestom“.
Tim planom je planirana izgradnja nuklearne elektrane na obalama Dunava, na desetak kilometara od Kostolca i kod Vince. Za taj projekat bilo je potrebno od tri do pet milijardi dolara, što je po planu trebalo da se obezbedi pomoću kredita. - Bio je to državni projekat zasnovan na ideji da je rizik koji tehnologija sa sobom nosi prihvatljiv sa stanovišta jeftine energije. Tada je SFRJ imala potencijal, finansijski i tehnološki da samostalno iznese ovaj projekat - kaže Comor.
Ovaj naucnik danas nije ubeđen da bi Srbija sopstvenim snagama, tehnologijom, znanjem i finansijama bila spremna za takav poduhvat.
- Ako bismo se upustili u taj posao, bili bismo osuđeni na uvoz tehnologije - kaže Comor.
Drugi sagovornici „Blica“ smatraju da Srbija nema potrebe za nuklearkom, a ni kadrova za taj projekat.
- Naša zemlja ima dovoljno uglja za najmanje još tri decenije, ima veoma mnogo neiskorišćenog hidropotencijala i veoma mnogo neiskorišćenih obnovljivih izvora energije. Iz tih razloga Srbiji nije potrebna nuklearna elektrana još najmanje 50 godina, pa cak i pod pretpostavkom da nas ceka i godišnji privredni rast koji bi iznenadio i Riplija - kaže urednica energetskog sajta „Enerdžiobzerver“ Sijka Pistolova.
Prema njenim recima, mi nemamo ni novca ni dovoljno kadrova za nuklearke. - Za normalno upravljanje nuklearkom potrebna je ekipa od 300 do 400 ljudi, a za stvaranje takvog tima treba od 10 do 15 godina - kaže ona i dodaje da moratorijum na istraživanje i izgradnju nuklearki smanjio interesovanje mladih da se školuju za rad na ovim postrojenjima.
Korupcija
- Cena za reaktor se kretala do 800 MW, između 75 i 80 miliona dolara za lobiste u vladama tih zemalja. Poznato je da je Markos dobio 80 miliona dolara. Za gradnju elektrane u Krškom isplaćeno je 72 miliona dolara, i to u zagrebackom hotelu „Esplanada“. Lista od 102 imena korumpiranih ljudi u bivšoj SFRJ, koji su lobirali za tu stvar, predata je bivšem saveznom sekretaru unutrašnjih poslova Culafiću. Tako americki „Vestinghaus“ dobija poreske olakšice i, pri tom, ne bude kažnjen. To rade i sve ostale lobi grupe ne bi li zaposlile svoju nuklearnu industriju i dobile materijal za atomsko oružje - kaže Dejan Dimov.
Cernobilj kao upozorenje
Najveća nuklearna katastrofa dogodila se u Cernobilju kod Kijeva. Eksplodiralo grafitno jezgro u jednom od reaktora. Raspršena je radijacija iznad istocne Evrope, Skandinavije, a kasnije i zapadne Evrope. Do danas se ne zna tacan broj nastradalih.